GINGIVITIS
Gingivitis je upalna promjena koja je ograničena na gingivu i pri kojoj ne dolazi do oštećenja dubljih struktura – cementa, alveolarne kosti i parodontnog ligamenta. Upalna reakcija se razvija kao odgovor na bakterije plaka smještene uzduž vrata zuba. Na tom mjestu, u području gdje se gingiva pričvršćuje uz zub, nalazi se posebna struktura nazvana epitelni pričvrstak. Građena je od specijaliziranih epitelnih stanica koje su čvrsto povezane s tvrdim zubnim tkivom u području vrata zuba. Epitelni pričvrstak predstavlja pripoj gingive koji čvrsto brtvi uzduž zubnog vrata i štiti dublje strukture parodonta od štetnih tvari iz usne šupljine.
Tijekom upalne reakcije dolazi do oštećenja stanica epitelnog pričvrstka, zbog čega njegova veza s površinom zuba postupno slabi. Tada se javlja i prvi znak gingivitisa-krvarenje.
Ono nastaje pri četkanju zuba i korištenju zubnog konca, a u slučaju jakog gingivitisa već i pri žvakanju hrane. Budući da sam epitelni pričvrstak nema krvnih žila, krvarenje je pouzdan znak da je on oštećen – tada zbog slabljenja spoja sa zubom slabi i njegova zaštitna uloga. Pri četkanju vlakna zubne četkice „propadaju“ kroz oštećeni pričvrstak sve do parodontnog ligamenta u kojem se nalaze male krvne žile. Te žile oštećuju se vlaknima četkice, što uzrokuje krvarenje. Intenzitet krvarenja može ukazivati na jačinu upalne reakcije i često se u parodontologiji koristi u tu svrhu. Što je upalna reakcija jača, parodontni ligament je jače prokrvljen i oštećenje krvnih žila će uzrokovati obilnije krvarenje.
Krvarenje kod gingivitisa, koje u slučajevima izrazito jake upale može izgledati prilično dramatično, potpuno je bezopasno i prestaje ubrzo nakon prestanka traume koja ga je uzrokovala (četkanje, žvakanje). Međutim, krvarenje potiče pacijente da pri svakodnevnoj oralnoj higijeni „štede“ područje oko vrata zuba, tj. da ga slabije četkaju ili izbjegavaju uporabu zubnog konca. Slabija higijena omogućuje dodatno nakupljanje plaka koji će uzrokovati još jaču upalu, a time i još jače krvarenje. Tako se zatvara začarani krug u kojem gingivitis i krvarenje potiču sve slabiju oralnu higijenu, a slaba higijena pogoduje jačanju upale i krvarenja. Tako gingivitis, koji je i sam posljedica loše oralne higijene, dovodi do još lošije higijene i pritom se pojačava.
Ostale promjene koje su vidljive kod gingivitisa mogu biti crvenilo i otečenost gingive. Gingiva gubi svoju neravnu teksturu „narančine kore“ i postaje sjajna, crvena i napeta. Ove promjene postaju vidljive tek u izraženijih oblika gingivitisa.
U blažim oblicima gingivitisa nema drugih vidljivih promjena, osim krvarenja koje se javlja pri manipulaciji u području epitelnog pričvrstka. Stoga je krvarenje jedini znak koji prati sve oblike gingivitisa (od najblažih do najtežih), što ga čini najznačajnijim kriterijem u postavljanju dijagnoze gingivitisa.
Za gingivitis je karakteristično da je upalnom reakcijom zahvaćena samo gingiva, dok su dublje strukture neoštećene.
Liječenjem gingivitisa i održavanjem dobre oralne higijene, oštećeni epitelni pričvrstak se u potpunosti regenerira.
Dakle, sva su oštećenja koja nastanu tijekom gingivitisa reverzibilna, a to je ujedno glavna razlika prema parodontitisu
kod kojeg i nakon liječenja zaostaju trajna oštećenja parodonta.
